Zbog zagađenja budućnost svijeta je neizvjesna, a upravo na moru možda izbjeglice budućnosti pronađu utočište. Belgijski arhitekt Vincent Callebaut je istražio rješenje za veliki globalni problem kroz projekat Lilypad - samodostatni plutajući gradovi koji bi pružili utočište pred rastućim morem i klimatskim promjenama u budućnosti.

Inspiriran bio-mimikrijom amazonskog lopoča, Callebaut je osmislio Lilypad kao gigantski ekopolis koji pluta svjetskim morima i pruža utočište beskućnicima potopljenih obalnih domova. Lilypad odgovara na četiri izazova koje je OECD postavio u ožujku ove godine: klima, bioraznolikost, voda i zdravlje. Grad proizvodi više energije nego li je troši zahvaljujući spretnom spoju energetske učinkovitosti: uz vjetrovu, koristi solarnu, termalnu, osmoznu i fotovoltažnu energiju, u pogonu je plimna elektrana, fito-pročiščivači i biomasa. Lilypad tako proizvodi kisik i reciklira CO. Prema predviđanjima internacionalne grupe koja se bavi klimom GIEC (Intergovernmental group on the evolution of the climate), nivo svjetskih mora bi se tokom ovog stoljeća mogao podići od 20 do 90 cm. Stručnjaci predviđaju da će porast od temperature od 1 celzijus dovesti do porasta mora za 1 metar. U državama kao što su Vijetnam, Egipat, Bangladeš, Gvajana ili Bahami najnaseljenija obalna mjesta bi mogla biti potopljena, a najplodnija tla uništena morskom vodom koja razara lokalne eko sisteme. Drugim riječima, doći će u pitanje egzistencija više od 50 milijuna ljudi, a to će se nastaviti s drugim valom porasta koji će udariti na već dovoljno nesretne zemlje u razvoju i dodatnih 250 milijuna stanovnika.

Plutajući grad bi mogao prihvatiti 50.000 stanovnika, a prema riječima arhitekta to ne bi bio izbjeglički kamp nego luksuzni smještaj. Plutajući grad je nazvan Lilypad , projektiran po uzoru na lopoč , kada bude plutao oceanom imati će nula emisije karbona. U projektu je predviđno korištenje brojnih tehnologija kao što su solarna, vjetar, plima, biomasa i ne samo da bi grad proizvodio vlastitu energiju nego bi mogao i preraditi CO2 iz atmosfere i apsorbirati ga u vlastite zidine od titanijum oksida. Polovica grada će biti vodena površina, a polovica kopnena. U gradu će se naći različiti umjetno nastali okoliši od umjetne lagune do grebena sve u cilju da se njegovim stanovnicima ponudi razlnolik životni prostor. Svaki Lilypad grad je zamišljen ili da bude usidren u blizini obale ili da pluta po oceanu i putuje od ekvatora do sjevernih mora gdje god ga struja odnese.

Jedina loša vijest je da svijet ima skoro 7 milijardi stanovnika, a grad može primiti 50.000 ljudi, što znači da su vrata grada otvorena isključivo za bogate. Naravno, projekat se neće realizirati u skorije vrijeme, ali je njegova vrijednost u inspiriranju budućih rješenja i poticanja na razmišljanje o posljedicama klimatskih promjena.